Bjelinu papira prekrila je razlivena boja akvarela. Nijansa nježno plave natapa papir,kao početak mog života. Na čistom papiru slikam život. Ta plava, kao nebo svijetla i prozračna , godi mojoj duši. Daje joj onu lakoću i smirenost koju nose samo oni najljepši dani.Ali malo je previše idilićno,razlit ćemo malo žute,za energiju i ego.Papir postaje zelenkast,onako nježne nijanse.Kao proklijalo sjeme.Mogli bi proliti i malo crvene, možda i malo više, za ljubav.Za svu onu ljubav koju nisam dobila a bila mi je tako potrebna.Ta crvena je na papiru izmješala neku neodređeno smeđu, papir je zanimljiv.Boje postaju konkretnije baš kao i razdoblja života. Ta smeđa odvažno stoji u srazu s plavom,žutom i crvenom.Potez kista je bio nekako čvršći i odlučniji. Premaz je gušći.Kap ljubičaste za mističnost i gle razlila se u čudnom obliku i daje slici sadržaj. Koloristična simbioza čudno razlivenih boja.Totalno apstraktna i nepovezana a opet jedinstvena.Kao što razljevam boje tako i moj život slaže slagalicu.Uzimam tanki kist i moćim ga u crnu boju.Crtam konturu života.Ova crna je dala smisao svakoj boji i podcrtava fragmente života. Bijeli papir je postao slojeviti akvarel mog života. Boje je mješao život a ja sam bila papir.Sada sam slika!
Papir
Oglasi
Komentiraj