Ljeto je dugo i toplo,čak što više pretoplo. Kiša je uzmakla i prepustila tron suncu.To naše sunce koje život znači, koje plodove zrije,koje u čovjeku budi nadu i optimizam i u starosti kosti grije.To naše sunce pretvorilo se u paklenu kuglu i pokušava nas spržiti. Priroda i svemir su preuzeli kormila.Naša zemlja ta naša divna planeta na kojoj živimo i koja nam je jedina kolijevka od rođenja, slama se pod teretom.Nije to teret i težina ljudskog roda već količina zla, egoizma i materjalizma.Teret koji za vlastiti probitak i taj prokleti novac uništava sve što je drevno , sveto i ne nadoknadio.Zemlju su izdubili crpeći naftu,plin,rude i ostale sirovine,da bi ih eksploatirali za masne zarade.Tabaju po njoj milijardama strojeva, gule joj kožu i piju krv.Žele joj doći do samog srca da bi ga mogli isčupati i u toj gadnoj pohlepi staviti na svoj vlastiti tanjur.Ali koliko god se trude svemir uzvraća sve jačim upozorenjima i silovitim odmazdom.Paklene vrućine, probuđeni vulkani,kiše, poplave,uragani,tornada super ćelije,topljenja ledenjaka,bujice i odroni.U silnoj želji da svijet bude sve napredniji čovjek je uključio gumb samouništenja. Odbrojavanje je započelo a mi nismo svjesni koliko je još vremena preostalo. U želji da budemo superiorniji nad prirodom,zanemariti smo njezine zakone i uveli svoje.Ali tu smo gadno pogriješili. Jedini zakon koji je u svemiru legalan i iskonski je onaj koji diktira priroda.Ona stvoritelj, učitelj i sudac.Kad nas je već tako toplo primila u zagrljaj,hranila nas i pojila mi nismo znali prepoznati tu milost.Možda je sada već prekrasno ili možda ipak postoji još neka trunka nade da pokušamo nešto popraviti . Možda pokazati malo više poniznosti,ne znam ali gajim nadu.Ljude koji su znali živjeti u simbiozi s prirodom istrijebili su i zatvorili u rezervate a sebi stvorili nove savjetnike umjetnu inteligenciju. Božansku inteligenciju koja djeluje kroz svakoga od nas zamjenjuju umjetnom.Kakav paradoks čovječanstva!
Paradoks
Oglasi
Komentiraj