Dok sjedim u tami tišine
i palim cigaretu,kao iskra u glavi mi se spomene tvoje ime.
Točno osjetim taj trenutak opijenosti, kad su se prepoznale naše duše.
Ponovo je onaj slatki i uzdrhtali osjećaj preplavio moje biće.
Bilo je tako nenadano i tako spontano, bio je samo djelić sekunde a činio se kao vječnost.
Bez riječi, bez dodira onako u prolazu.Krajićkom oka spoznali smo da djelimo isti plamen.
Nije postojalo ni vrijeme ni mjesto,ni ljudi.U tom našem trenu mi smo izgradili svoj svijet!
Komentiraj