ČETIRI GODIŠNJA DODA ŽIVOTA

JESEN je sinula u najljepšoj paleti .Topla čarobna obojana najljepšim spektrom prekrasnih boja crvena, narančasta, žuta, bojama krvotoka bojama životne energije mudrosti i smiraja i ugode .Plodovi su sazreli puni slatkog nektara i predivnog mirisa polako se odvajaju od stabla. Lišce lagano treperi na jesenjem povjetarcu i u ritmu polagano pada da bi napravilo mekani šuškavi sag. Sve je nekako usporeno nema euforije samo lagano i opušteno priroda uživa u svoj punoći i sadržajnosti vlastitog postojanja. PRIRODA napokon diše punim plućima.

Ima još puno nade za nas ali mi toga nismo svjesni ili ne želimo osvijestiti. Čupamo prve sjede vlasi a i bore su se počele smještati na naša lica. Djeca su se osamostalila imaju svoje živote i svoje obitelji . Napokon smo sami sa sobom. Pomalo smo izgubljeni u tolikoj slobodi vremena i prostora. Izborili smo svoje bitke kako smo umjeli i znali u najboljoj namjeri. I što sad?!Okrećemo se sebi ,počinjemo upoznavati sami sebe u nekim drugim sferama .Postajemo sami sebi najvažniji ,uranjamo u sebe i ne možemo vjerovati koliko potencijala još ima u nama ,budimo neke stare talente koji su godinama čučali u nama a nismo ih imali vremena ni volje pokazati. Odjednom naš život dobiva neki novi smisao krv opet počinje brže kolati u našim žilama, opušteni smo radimo što želimo ništa se više ne mora sve je prepušteno lagodi i ugodi. Životna mudrost nam se ušuljala u život kao vlastita sjena. Nismo ni bili svjesni da svi usponi i padovi radosti i žalosti i svaki korak koji smo napravili u krivom ili pravom smjeru donio nam je taj neprocjenjiv dar našu vlastitu mudrost. Ubiremo plodove vlastitog rada s radošću i ponosom .uživamo u vlastitoj koži i vlastitom postojanju .Napokon smo uzeli život u vlastite ruke i pokušavamo ga živjeti po vlastitom scenariju. Ništa nam više nije nužno ni potrebno , ono što smo godinama skupljali na hrpe počinje nam biti teret i rješavamo se viška . Želimo biti slobodni od svega što nas sputava i opterećuje i vratiti se svojoj biti. Treperimo na povjetarcu vlastitog života i dišemo punim plućima taj topli jesenji zrak i milo nam je u duši.

Oglasi

ČETIRI GODIŠNJA DOBA ŽIVOTA

Plovimo i plovimo luka je na vidiku ali ne znamo joj ime. Kao i priroda oko nas bujamo i pčelice oplođuju cvijeće ,plodovi su zametnuti i polako rastu u poznatom okruženju. Sve vrvi životom, nekom motivacijskom energijom, priroda je u najljepšem, najplodnijem i najstrastvenijem izdanju. LJETO je stiglo i miluje nas svojim toplim zrakama .

LJETO našeg života počinje emotivno i strastveno. U stalnoj smo potrazi za svojom srodnom dušom. Tražimo istražujemo, ljubimo i plačemo. Stalno imamo osjećaj da nismo potpuni da nešto nedostaje, radimo gluposti , patimo i veoma smo euforični . No kada pronađemo svoju drugu polovicu život dobiva neki novi, ljepši i bolji smisao. Dobiva sadržaj!! Strast kola našim žilama vodimo dobre bitke na svim aspektima života. Počinjemo stvarati, kreativni smo, stvaramo obitelji, uživamo u prvim čarima roditeljstva. Sve možemo i nitko nam ništa ne može. Tvrdoglavo branimo svoje stavove i svoja uvjerenja .Nadograđujemo svoja znanja kroz vlastita iskustva. Rastemo i razvijamo se na svim poljima, cvatemo , postajemo narcisoidni i samoživi .Punoća života počinje od nas stvarati površne ljude. Skoncentrirani smo samo na sebe i svoje prohtjeve i svoje ciljeve . Postajemo slijepi za neke stvari koje bi nas prije jako rastužile ili za koje bi se bez razmišljanja potrudili .Sunce je u zenitu a mi u najboljim godinama našeg života. Žarimo i palimo. Dobili smo trbuščiće i celulit malo smo se zbuckali. Kompas stalno okreće u istom smjeru u se , na se i poda se. Ambicija se negdje zagubila, tu su djeca, pubertet, upisi u srednje škole , mature i ostali problemi koji prate odrastanje djece. Odjednom smo se izgubili više ne znamo ni tko smo ni što smo kriza srednjih godina pokucala nam je na vrata. No to ne možemo i ne želimo to prihvatiti i krećemo se tražiti!! No krivi put izabiremo . Ljubavnica ili ljubavnik ,botoks ili plastična operacija ništa od toga neće nam pomoči Tu smo gdje jesmo . Pogledajmo se u ogledalo i prihvatimo to što vidimo naravno s ljubavlju, jer to smo ipak mi koji sami sebe najviše vole Nije sve tako strašno! Ima još nade za nas.

ČETIRI GODIŠNJA DOBA ŽIVOTA

Svemir je prvo stvorio prirodu, lijepu punu života, punu hrane, životinja, prirodu koja nam daje svježi zrak i koja nas odmara i opušta koja nas nadahnjuje. Ta priroda ima svoje zakone i svoja pravila koja od postanka svijeta imaju svoj ritam ,svoj početak i svoj kraj. Sve se to odvija u harmoničnom ritmu izmjene godišnjih doba. Nema tu euforije, nervoze ,stresa, nestrpljenja sve je prepušteno vremenu buđenju i odumiranju ali opet sve je nekako ograničeno određenim vremenskim tijekom. Baš kao i život!

PROLJEĆE doba kada se počinje buditi priroda, počinju kolati životni sokovi, sve buja sve se zeleni sve vrvi životom . Sunce miluje i grije daje neku posebnu stvaralačku energiju priroda eksperimentira i počinje stvarati, dobiva novo ruho tako lijepo i tako raskošno mladenačko, rascvjetano. Proljeće našeg života počinje rođenjem. Rodimo se i počinjemo stasati . Rastemo ovisni smo o suncu ,o hrani o roditeljima. Rastemo polagano i upijamo, upijamo sve što nam netko ponudi nemamo još razvijeno prosuđivanje i sve je dobro došlo. Počinjemo bujati životni sokovi se bude i počinju kolati našim tijelom nekom ubrzanom silom ,postajemo svjesni vlastitog tijela. Čudimo se promjenama sretni smo i uplašeni ,crvenimo i beskrajno nam je neugodno. Dobili smo novo ruho ,rascvjetano mladenačko , proljeće je u nama .Proljeće našeg života tako bezbrižno, lagodno, neopterećeno puno smijeha ,radosti i onih malih boli koje nam se u tim trenucima čine neizlječive. Osvješćujemo vlastiti život i polako ga uzimamo u ruke. Naše ruke mlade i nježne ne navikle na teške terete ,na vodu i vjetar blato i sol .Proljeće je u nama i mi smo u proljeću! PLOVIMO…

SMRT

Od trenutka našeg rođenja lagano lađom života plovimo prema smrti. Živimo ,radimo, volimo i nismo opterećeni činjenicom da ćemo umrijeti. Život nam daje širinu, događaje, radost druženja, a tu nema mjesta o razmišljanju o našoj smrtnosti. No kada prođe razigranost, promišljanje o životu postaje zrelije i ozbiljnije. Kada izgubimo neke drage ljude osjetimo strah i veliku nemoć pred smrću. Postanemo mali, izgubljeni, nemoćni. Strah od smrti je ustvari strah od nepoznanice što nas čeka tamo gdje prestaje život?! Što nas čeka ne znam, ali dočekajmo to spremni i s ljubavlju. Ni u trenutku našeg rađanja nismo bili spremni niti smo znali što nas čeka. Pa ipak smo svoje živote preživjeli kako smo umijeli i znali. Neki ispunjeni u ljubavi, neki bremenito u žrtvi, a neki su se prepustili.Dočekajmo svoj smrtni čas spremni i smireni prepustimo se……IZ dana u dan u praznom hodu poimajte život. Svakim će vam danom biti jednostavniji ,ljepši! Bez opterećenja, obećanja, prohtjeva, bit će kristalno čist i jasan. Donijet će poruku.POKUŠAJTE JU UHVATITI U TRENUTKU!!!

OPRAŠTANJE

Oprostiti nekome je kao udahnuti svježi zrak u ustajaloj sobi. Oprostiti znači pročistiti dušu od svih onih naslaga koje joj pomučuju sjaj. Ponekad je teško nekome oprostiti . Upitajmo se zašto je tako’ Možda zbog činjenice da nam je povrijeđen ponos ili ego? Oprost kao čin najviše olakšanje donosi upravo onome koji ga daje. Iako čovjek nije toga svjestan onaj koji nas je uvrijedio ili povrijedio već se suočio s gotovim činom. On je to napravio možda s namjerom, a možda nesvjesno, za njega je to prošlo svršeno vrijeme i ide dalje. Ali mi vučemo tu uvredu, taj akt kao tamnu mrlju na našoj duši. Mučimo se , razmatramo mogučnost da oprostimo? Radimo loše sebi. Oprostimo s ljubavlju odmah! Nemojmo si dozvoliti da budemo ogorčeni, zašto i zbog čega? Oprostimo i otpustimo bit ćemo pročišćeni i osjećat ćemo se puno bolje.

RAZOČARANJE

Teško je prihvatiti činjenicu da te netko razočarao. Čovjek postane tužan i nesretan u stalnom preispitivanju sebe samog. No što znači biti razočaran?! To je ustvari prekid čarolije i iluzije koju si sam stvorio u svojoj glavi za osobu koja te je razočarala. Osoba je takva kakva je , ali ti si je digao na tron i okitio ju svim onim uresima koje si želio na njoj. Ti si ustvari razočarao samog sebe jer nisi vidio istinu pokraj zdravih očiju. Budi onakav kakav jesi i ništa ne očekuj!!Bit ćeš iznenađen i dobit ćeš neku novu realnu čaroliju koja nije začeta u tvojoj glavi. Dobit ćeš priliku da rijetko budeš razočaran, a često ugodno iznenađen.

RODITEJSTVO

Biti roditelj je najljepša i najteža zadaća našeg života! Stvoriti novi život, donijeti ga na svijet je nešto predivno. Nešto što te ispunjuje i nadahnjuje da budeš bolji, jači i veći čovjek. To je odgovornost pred kojom ne možeš i ne smiješ pokleknuti, odgovornost za cijeli život. Hrana koja liječi dušu, radost koja nema kraja. Roditeljstvo je izvor života. Tvoje odrastanje i sazrijevanje, nova iskustva novi izazovi. Biti roditelj je lako i teško. To znači nositi veliko breme i još veću odgovornost za život koji smo stvorili. Želimo ga zaštititi , uputiti u prekrasan život i prelijepi idilični svjet.No podsvjesno znamo da nije moguće i da će naše dijete puno puta biti preplašeno, ranjeno, posramljeno i tužno. Da će naše dijete plakati. Ta spoznaja nam para dušu i razara srce jer smo nemoćni. Ali ono sto djeci uvijek možemo dati je ljubav, podršku i vjeru u bolje sutra jer mi smo njihova lanterna na uzburkanom moru života.