Posljednju godinu stavljeni smo u čudne kontekste života. Sva ona ležernost, nehajnost i bezbrižnost sada se čini tako dalekom i tako nestvarnom. Dok smo kroz život koračali slobodno nismo ni zapažali te male ugode jer bile su sastavni dio našeg življenja. Sada kada su njihovo mjesto zauzeli strah , neizvjesnost, nelagoda i sloboda kretanja i druženja čežnja za njima je dobila lice, okus, miris, zvuk i potrebu. Potrebu da se zagrlimo i da vidimo drage ljude, da udišemo isti zrak jedni pored drugih .Potrebu da pričamo gluposti da se smijemo, da vodimo konstruktivne razgovore, da analiziramo, pametujemo ili jednostavno ogovaramo. Živimo zatvoreni u balon vlastitog života i već smo potrošili gotovo sav kisik koji su nam dali ali slamke spasa nema na vidiku! Koprcamo se u svom balonu i usput pokušavamo utješit neke drage ljude riječima BIT ĆE BOLJE SVE ĆE TO PROČI IZDRŽAT ČEMO, STRPLJEN SPAŠEN!!! Rječnik nam se sveo na par fraza a mozak počeo propadat. Strah od budućnosti pulsira nad glavom a zdravi razum posustaje.
U balonu vlastitog života
Objavljeno
JJAngel's blog 