Vjerojatno se većini od vas dogodio onaj trenutak kada ste se u jednom trenutku nalazili u poznatom društvu i u jednom času nastala je glasna tišina u vašoj glavi, a vas je preplavio neobjašnjivi osjećaj samoće. U toj gomili ljudi bili ste sasvim sami, ni jedan jedini atom energije svih tih ljudi koji su vas okruživali nije uspio dotaknuti vašu energiju. Dahom tako blizu a razmišljanjem milijun godina daleko. U takvim trenucima čovjek shvati kako je poseban i jedinstven, neponovljiv. Ne osjećaš se osamljeno već naprotiv još više zaroniš u sebe i dobiješ neku snagu da se propitaš i shvatiš zašto si toliko drugačiji od drugih .Možda zato što te nije strah biti slobodan, neukalupljen, postavljati svoja pravila i živjeti po njima. Možda zbog toga što imaš svoj stav i svoje mišljenje i ne podilaziš nikome, jer si se sjedinio sam sa sobom i još si jači i čvršći. Pronašao si svoju bit i onu nit koja te veže sa svemirom . Onda shvatiš da ti nisi sam ti si ispunjen svim onim što ti je potrebno, onime što voliš i što te čini sretnim samo si se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu. Ova gomila ljudi je sama bez tebe!!!