Plovimo i plovimo luka je na vidiku ali ne znamo joj ime. Kao i priroda oko nas bujamo i pčelice oplođuju cvijeće ,plodovi su zametnuti i polako rastu u poznatom okruženju. Sve vrvi životom, nekom motivacijskom energijom, priroda je u najljepšem, najplodnijem i najstrastvenijem izdanju. LJETO je stiglo i miluje nas svojim toplim zrakama .

LJETO našeg života počinje emotivno i strastveno. U stalnoj smo potrazi za svojom srodnom dušom. Tražimo istražujemo, ljubimo i plačemo. Stalno imamo osjećaj da nismo potpuni da nešto nedostaje, radimo gluposti , patimo i veoma smo euforični . No kada pronađemo svoju drugu polovicu život dobiva neki novi, ljepši i bolji smisao. Dobiva sadržaj!! Strast kola našim žilama vodimo dobre bitke na svim aspektima života. Počinjemo stvarati, kreativni smo, stvaramo obitelji, uživamo u prvim čarima roditeljstva. Sve možemo i nitko nam ništa ne može. Tvrdoglavo branimo svoje stavove i svoja uvjerenja .Nadograđujemo svoja znanja kroz vlastita iskustva. Rastemo i razvijamo se na svim poljima, cvatemo , postajemo narcisoidni i samoživi .Punoća života počinje od nas stvarati površne ljude. Skoncentrirani smo samo na sebe i svoje prohtjeve i svoje ciljeve . Postajemo slijepi za neke stvari koje bi nas prije jako rastužile ili za koje bi se bez razmišljanja potrudili .Sunce je u zenitu a mi u najboljim godinama našeg života. Žarimo i palimo. Dobili smo trbuščiće i celulit malo smo se zbuckali. Kompas stalno okreće u istom smjeru u se , na se i poda se. Ambicija se negdje zagubila, tu su djeca, pubertet, upisi u srednje škole , mature i ostali problemi koji prate odrastanje djece. Odjednom smo se izgubili više ne znamo ni tko smo ni što smo kriza srednjih godina pokucala nam je na vrata. No to ne možemo i ne želimo to prihvatiti i krećemo se tražiti!! No krivi put izabiremo . Ljubavnica ili ljubavnik ,botoks ili plastična operacija ništa od toga neće nam pomoči Tu smo gdje jesmo . Pogledajmo se u ogledalo i prihvatimo to što vidimo naravno s ljubavlju, jer to smo ipak mi koji sami sebe najviše vole Nije sve tako strašno! Ima još nade za nas.

Svemir je prvo stvorio prirodu, lijepu punu života, punu hrane, životinja, prirodu koja nam daje svježi zrak i koja nas odmara i opušta koja nas nadahnjuje. Ta priroda ima svoje zakone i svoja pravila koja od postanka svijeta imaju svoj ritam ,svoj početak i svoj kraj. Sve se to odvija u harmoničnom ritmu izmjene godišnjih doba. Nema tu euforije, nervoze ,stresa, nestrpljenja sve je prepušteno vremenu buđenju i odumiranju ali opet sve je nekako ograničeno određenim vremenskim tijekom. Baš kao i život!

PROLJEĆE doba kada se počinje buditi priroda, počinju kolati životni sokovi, sve buja sve se zeleni sve vrvi životom . Sunce miluje i grije daje neku posebnu stvaralačku energiju priroda eksperimentira i počinje stvarati, dobiva novo ruho tako lijepo i tako raskošno mladenačko, rascvjetano. Proljeće našeg života počinje rođenjem. Rodimo se i počinjemo stasati . Rastemo ovisni smo o suncu ,o hrani o roditeljima. Rastemo polagano i upijamo, upijamo sve što nam netko ponudi nemamo još razvijeno prosuđivanje i sve je dobro došlo. Počinjemo bujati životni sokovi se bude i počinju kolati našim tijelom nekom ubrzanom silom ,postajemo svjesni vlastitog tijela. Čudimo se promjenama sretni smo i uplašeni ,crvenimo i beskrajno nam je neugodno. Dobili smo novo ruho ,rascvjetano mladenačko , proljeće je u nama .Proljeće našeg života tako bezbrižno, lagodno, neopterećeno puno smijeha ,radosti i onih malih boli koje nam se u tim trenucima čine neizlječive. Osvješćujemo vlastiti život i polako ga uzimamo u ruke. Naše ruke mlade i nježne ne navikle na teške terete ,na vodu i vjetar blato i sol .Proljeće je u nama i mi smo u proljeću! PLOVIMO…

Od trenutka našeg rođenja lagano lađom života plovimo prema smrti. Živimo ,radimo, volimo i nismo opterećeni činjenicom da ćemo umrijeti. Život nam daje širinu, događaje, radost druženja, a tu nema mjesta o razmišljanju o našoj smrtnosti. No kada prođe razigranost, promišljanje o životu postaje zrelije i ozbiljnije. Kada izgubimo neke drage ljude osjetimo strah i veliku nemoć pred smrću. Postanemo mali, izgubljeni, nemoćni. Strah od smrti je ustvari strah od nepoznanice što nas čeka tamo gdje prestaje život?! Što nas čeka ne znam, ali dočekajmo to spremni i s ljubavlju. Ni u trenutku našeg rađanja nismo bili spremni niti smo znali što nas čeka. Pa ipak smo svoje živote preživjeli kako smo umijeli i znali. Neki ispunjeni u ljubavi, neki bremenito u žrtvi, a neki su se prepustili.Dočekajmo svoj smrtni čas spremni i smireni prepustimo se……IZ dana u dan u praznom hodu poimajte život. Svakim će vam danom biti jednostavniji ,ljepši! Bez opterećenja, obećanja, prohtjeva, bit će kristalno čist i jasan. Donijet će poruku.POKUŠAJTE JU UHVATITI U TRENUTKU!!!

Oprostiti nekome je kao udahnuti svježi zrak u ustajaloj sobi. Oprostiti znači pročistiti dušu od svih onih naslaga koje joj pomučuju sjaj. Ponekad je teško nekome oprostiti . Upitajmo se zašto je tako’ Možda zbog činjenice da nam je povrijeđen ponos ili ego? Oprost kao čin najviše olakšanje donosi upravo onome koji ga daje. Iako čovjek nije toga svjestan onaj koji nas je uvrijedio ili povrijedio već se suočio s gotovim činom. On je to napravio možda s namjerom, a možda nesvjesno, za njega je to prošlo svršeno vrijeme i ide dalje. Ali mi vučemo tu uvredu, taj akt kao tamnu mrlju na našoj duši. Mučimo se , razmatramo mogučnost da oprostimo? Radimo loše sebi. Oprostimo s ljubavlju odmah! Nemojmo si dozvoliti da budemo ogorčeni, zašto i zbog čega? Oprostimo i otpustimo bit ćemo pročišćeni i osjećat ćemo se puno bolje.

Teško je prihvatiti činjenicu da te netko razočarao. Čovjek postane tužan i nesretan u stalnom preispitivanju sebe samog. No što znači biti razočaran?! To je ustvari prekid čarolije i iluzije koju si sam stvorio u svojoj glavi za osobu koja te je razočarala. Osoba je takva kakva je , ali ti si je digao na tron i okitio ju svim onim uresima koje si želio na njoj. Ti si ustvari razočarao samog sebe jer nisi vidio istinu pokraj zdravih očiju. Budi onakav kakav jesi i ništa ne očekuj!!Bit ćeš iznenađen i dobit ćeš neku novu realnu čaroliju koja nije začeta u tvojoj glavi. Dobit ćeš priliku da rijetko budeš razočaran, a često ugodno iznenađen.

Biti roditelj je najljepša i najteža zadaća našeg života! Stvoriti novi život, donijeti ga na svijet je nešto predivno. Nešto što te ispunjuje i nadahnjuje da budeš bolji, jači i veći čovjek. To je odgovornost pred kojom ne možeš i ne smiješ pokleknuti, odgovornost za cijeli život. Hrana koja liječi dušu, radost koja nema kraja. Roditeljstvo je izvor života. Tvoje odrastanje i sazrijevanje, nova iskustva novi izazovi. Biti roditelj je lako i teško. To znači nositi veliko breme i još veću odgovornost za život koji smo stvorili. Želimo ga zaštititi , uputiti u prekrasan život i prelijepi idilični svjet.No podsvjesno znamo da nije moguće i da će naše dijete puno puta biti preplašeno, ranjeno, posramljeno i tužno. Da će naše dijete plakati. Ta spoznaja nam para dušu i razara srce jer smo nemoćni. Ali ono sto djeci uvijek možemo dati je ljubav, podršku i vjeru u bolje sutra jer mi smo njihova lanterna na uzburkanom moru života.

Prošlost je enciklopedija našeg postojanja. Ona nas podsjeća da smo u datom trenutku živjeli svoj život. Jeli on bio dobar, ispunjen, lijep ili pak pun gorčine, tužan ,težak- to je bio naš život. Prošlost je knjiga koju pomno treba pročitati i nakon toga s ljubavlju odložiti na neko mirno i tiho mjesto. U ekspanziji života ostajemo zabljesnuti samo događajima koji nose radost i bol. Oni najljepši i najintimniji događaji koji su uzeli trajanje i donijeli ljepotu i ugodu ostaju u nama kao zakopano blago. Kao da se bojimo gledati u njih! Ostavljamo ih kao duševnu hranu za trenutke ispraznosti i sjete. Dajmo si hrabrosti da ih češće pogledamo. Proživimo ih ponovo u punoći postojanja. Nemojmo ih predati vječnosti i zaboravu. Ti događaji su pečat našeg življenja i naše osobnosti. Darujmo ih sebi kao dar života! Možda podcrtati neke odlomke i ostaviti ih u sjećanju kao putokaz za bogatiju sadašnjost. Prošlost je ono što smo prošli. Vrijeme kada smo učili raditi krive ili prave korake na stazi života. Prošlost je mudrost i znanje koje nosimo u sebi, iskustvo na kojem gradimo budućnost. Ona je i nostalgija za nekim starim vremenima, ljudima i događajima. Što je bilo bilo je, a mi udišimo sadašnjost kao eliksir života da bi naša buduća prošlost bila lijepa i sadržajna.

Neki ljudi kažu da je brak institucija, utvrda zajednički život dvoje ljudi koji se vole. Koji žive u ljubavi i poštovanju, žele osnovati obitelj i biti sretni do kraja života. No brak je ipak samo suživot dvoje ljudi koji su se prepoznali ,vole se i žele živjeti zajedno. Kolika je mogućnost zajedničkog života kad svaki partner živi svoj zajednički život?! I u najintimnijim trenucima znamo li o čemu razmišlja naš partner? Baš kad nam se predao onako dušom i tijelom. Ne možemo! I to je istina zajedničkog života. U braku smo sretni ili nesretni. Prilagođavamo se i radimo kompromise. Želimo od partnera stvoriti onakvu osobu kakva bi odgovarala našim nadzorima i moralu. Volimo taj osjećaj pripadnosti i osjećaj predavanja nekom koga volimo. No brak je i dalje suživot dvoje slobodnih ljudi koji se trude jedan drugom ugoditi. Zajednički uspjeh ili kruna su jedino njihova djeca. Ona su ta karika koja ih spaja u svakom pogledu bilo ljubavi, bilo genetike ili odgoja. Lijepo je provesti život u skladnom suživotu. Tamo gdje jedno drugog voli i ljubi,i gdje vlada razumjevanje , kvalitetna komunikacija i gdje svatko polaže pravo na svoju slobodu. Brak je radost i ljutnja i velika odgovornost. On ne smije biti okov već povjerenje. Brak je suživot dvoje ljudi koji držeći se za ruke hodaju cestom života. No ponekad se jedan od partnera umori od koračanja po toj cesti ispusti ruku i želi skrenuti na drugi put. To je njegova slobodna volja i njegovo pravo. Otpustimo ga u ljubavi i krenimo našim putem. Nisu svi putevi do kraja života!! Odradili smo svoje u našem suživotu i s mirom u srcu krenimo putem kojim nas vodi cesta koju smo odabrali.

Biti sam znači živjeti u najvećoj slobodi. Biti sam znači proniknuti u srž vlastitog bića. Spoznati filozofiju postanka i opstanka vlastitog bića. Samoća nadahnjuje, daje ti prostora da sagledaš sebe u svim aspektima života. Racionalno i subjektivno ne možeš sam sebi biti licemjeran ili lažljiv, ili si podilazit na bilo koji način. Možeš samo spoznati istinu o sebi i prihvatit ju ili odbaciti. Samoća nadahnjuje, čini od tebe bolju osobu, filtrira te i osnažuje. Razgovor sa samim sobom je najiskreniji razgovor koji si ikad vodio. To je splet emocija i racija koje jednostavno ne možeš ignorirati i zanemariti jer one te uvijek pronađu. Biti sam ne znači biti usamljen već ispunjen!!Svim onim esencijama koje voliš i koje su ti važne. Daješ im prostora da se šire i rastu u više sfere razvoja. Biti sam znači dati si slobodu , vrijeme i volju da budeš u ravnoteži sa svemirom te da uživaš u pronađenom miru koji prožima cijelo tvoje biće. PREKRASAN OSJEĆAJ!!!!

Ono slatko isčekivanje zamišljenog događaja ili dobitka s laganom nelagodom u trbuhu zovemo nadom. Nada je euforični ushit sa zadrškom zbog nesigurnosti u dobar ishod. Adrenalinom ispunjene baterije našeg bića pršte od energije koja svojom snagom pokušava materijalizirati taj doživljaj. Nada je slatko isčekivanje ispunjenja. Nadam se ! Živim u nadi. Dok se čovjek nada znači da je živ u svakom smislu postojanja. Nadajmo se dobrom i živimo dobro. Jer nada je jedino čovjekovo isčekivanje koje će , ako se ispuni, uvijek biti sa sretnim krajem.