Tamna baršunasta noć spušta se nad more. Jedino još mjesec s prostranog nebeskog svoda svojim zrakama miluje usnule valove, koji u svom snu nježno ljube kamenje na obali. Vjetrić propiruje povijene grane smreke i usnule grmove pinije. I evo ga sada se poigrava blagom pjenom vala i kao da će odnijeti tu čipku satkanu od morskih kapi na naborana lica planina. Usnulo je more uz uspavanku cvrčka sviranu na najljepšoj struni.
Komentiraj