ČETIRI GODIŠNJA DODA ŽIVOTA

JESEN je sinula u najljepšoj paleti .Topla čarobna obojana najljepšim spektrom prekrasnih boja crvena, narančasta, žuta, bojama krvotoka bojama životne energije mudrosti i smiraja i ugode .Plodovi su sazreli puni slatkog nektara i predivnog mirisa polako se odvajaju od stabla. Lišce lagano treperi na jesenjem povjetarcu i u ritmu polagano pada da bi napravilo mekani šuškavi sag. Sve je nekako usporeno nema euforije samo lagano i opušteno priroda uživa u svoj punoći i sadržajnosti vlastitog postojanja. PRIRODA napokon diše punim plućima.

Ima još puno nade za nas ali mi toga nismo svjesni ili ne želimo osvijestiti. Čupamo prve sjede vlasi a i bore su se počele smještati na naša lica. Djeca su se osamostalila imaju svoje živote i svoje obitelji . Napokon smo sami sa sobom. Pomalo smo izgubljeni u tolikoj slobodi vremena i prostora. Izborili smo svoje bitke kako smo umjeli i znali u najboljoj namjeri. I što sad?!Okrećemo se sebi ,počinjemo upoznavati sami sebe u nekim drugim sferama .Postajemo sami sebi najvažniji ,uranjamo u sebe i ne možemo vjerovati koliko potencijala još ima u nama ,budimo neke stare talente koji su godinama čučali u nama a nismo ih imali vremena ni volje pokazati. Odjednom naš život dobiva neki novi smisao krv opet počinje brže kolati u našim žilama, opušteni smo radimo što želimo ništa se više ne mora sve je prepušteno lagodi i ugodi. Životna mudrost nam se ušuljala u život kao vlastita sjena. Nismo ni bili svjesni da svi usponi i padovi radosti i žalosti i svaki korak koji smo napravili u krivom ili pravom smjeru donio nam je taj neprocjenjiv dar našu vlastitu mudrost. Ubiremo plodove vlastitog rada s radošću i ponosom .uživamo u vlastitoj koži i vlastitom postojanju .Napokon smo uzeli život u vlastite ruke i pokušavamo ga živjeti po vlastitom scenariju. Ništa nam više nije nužno ni potrebno , ono što smo godinama skupljali na hrpe počinje nam biti teret i rješavamo se viška . Želimo biti slobodni od svega što nas sputava i opterećuje i vratiti se svojoj biti. Treperimo na povjetarcu vlastitog života i dišemo punim plućima taj topli jesenji zrak i milo nam je u duši.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s