Evo stigao je i taj dan!!! Dogodio se i taj klik! Olovka je u mojoj ruci, papir na mom stolu, a u meni praznina. Prazan hod u mome danu. Ne mogu pojmiti nosi li olakšanje ili razočaranje, a možda je to ipak koktel izmiješan od suprotnih emocija pa kad ga ispiješ ostaješ u ravnoteži i skladu. Ugodno je živjeti u ravnoteži i skladu! Gotovo idilična slika. Živiš svakodnevnicu, radiš iste stvari, pozdravljaš iste ljude, imaš iste svakodnevne rituale i sretan si!! Zadovoljan uljuljkan u neku toplu sigurnost! Ne zamaraš se teškim temama, ekonomskim krizama, tamo nekom gladnom djecom u Africi ili globalnim zatopljenjem. Živiš svoj život, a glavu držiš pod vodom, jer kad izroniš, oko tebe je neki novi život, neka bića drugačija od tebe, neka energija koju ne razumiješ, nešto što te mami i plaši. Neka nevidljiva sila koja te vuče, ali ti se opireš. Opireš se, a ne znaš čemu. Je li to strah od nepoznatog, strah od nesigurnosti ili strah od upoznavanja samog sebe? Svatko od nas ima svoju projekciju i svoj doživljaj sebe. Tu sliku čine naše emocije,nas odgoj i nase genetsko nasljeđe.Sve to u nama stvara našu sliku i naš doživljaj sebe.Obično se vidimo kao ugodna bića,lijepa ili dopadljiva dobra i empatična. Nitko o sebi ne želi stvoriti lošu sliku.Dapače, svim sredstvima se borimo da bi naša slika na van bila što savršenija. No u toj euforiji narcisoidnosti zaboravljamo uroniti sami u sebe i iskreno se upoznati! Suočiti se sa svim svojim manama i vrlinama s svim svojim strahovima i sa svim svojim žudnjama. Bojimo se upoznati sa svojom dušom!
Prazan hod
Oglasi
Komentiraj