Vjera što je to?! Jeli to osjećaj, doživljaj ili svjedočanstvo? Nešto što ne možeš vidjeti ili opipati,materijalizirati. Vjera je subjektivno iskustvo i spoznaja svakog čovjeka. Nekima nadahnuće, nekima utjeha a nekima osjećaj ispunjenosti vlastitog bića. Vjerovati u nešto ili nekoga znači biti spreman podijeliti svoju ljubav i svoje povjerenje

bez zadrške sasvim spontano. JEDNOSTAVNO PREDATI SE!! Vjerovati znači biti i postojati u najvećoj i najljepšoj simbiozi sa samim sobom i sa svemirom. Vjerovati znači biti otvoren prema novom i nepoznatom, bez imalo sumnje u bilo što ili bilo koga. Vjera je onaj zamašnjak koji svakom čovjeku daje nadu, utjehu, utočište, čini život ljepšim i lakšim. Ona čisti srce i gali dušu.

Radost je zvonka glazba naše duše! Ona je najljepša emocija koju čovjek može doživjeti. Biti radostan u duši!! IMA LI LJEPŠE STVARI OD TOGA?! Kada čovjek pršti od neke nadnaravne energije pune ljubavi, i smijeha, topline ugode,blaženstva,

bezbrižnosti ,euforije. Radost koja nas tjera da osjetimo svo svjetlo života. Da isčistimo dušu i turobne misli, zaboravimo probleme i zvonko se smijemo. Radost je ta koja onako spontano izvlači iz čovjeka nemir, strah,loše misli a daje prekrasan osjećaj sreće i bezbrižnosti. Dopustimo si da budemo radosni! Uživajmo u malim stvarima, radujmo se otvorenim srcem i čistom dušom bez zadrške i straha. Neka nam radost bude svakodnevnica.

Riječ je najmoćnije oružje na svijetu!! Može biti lijepa koja če ti uljepšati dan, možda čak i život?:: Riječ može biti i gruba, ružna,ona te može razljutiti, rastužiti čak i duhovno slomiti. Riječ če ti dati sreću, ljubav, radost, vjeru nadu, odgovornost, laž čak i zdravlje. Prava istina je da samo jedna kriva riječ može uništiti sve što je čovjek stvarao pa čak i samog čovjeka. Zato riječ treba izgovarati s mjerom i uvijek stajati iza svojih riječi. Kao što i u BIBLIJI piše:”I NA POČETKU BIJAŠE RIJEČ”! Neka ti svaka riječ bude na mjestu, ne izgovaraj je olako i bez smisla .Ono što izgovaraš to i jesi i u to vjeruješ.

Istina je u nama! Ona oslobađa čovjeka, otvara oči i boli. Istina je ono što jesi ona ogoljuje čovjeka do srži, ali i ispunjava ponosom. Govoriti istinu znači prihvatiti sve ono što nas muči i progoni i bez uljepšavanja i lažnog sjaja progovoriti o tome. Istina smo mi i mi onakvi kakvi jesmo, ogoljeni , bez maski osvješteni i prihvaćeni sami od sebe. Često istina nije ono što želimo čuti i čemu želimo vjerovati. Puno puta je poguramo pod tepih isami sebi zamažemo oči lažima koje nam odgovaraju. No istina uvijek nađe naćin da nas iznenadi i ispliva na površinu!! čuti istinu ponekad je šokantno! Čak štoviše uznemiravajuće. Jer svi smo mi krvavi ispod kože pa i tu istinu koju smo čuli na sve moguče naćine filtriramo nebi li je prilagodili sebi. Ali koliko god ju razvlačimo ona je uvijek tu, visi u zraku i osvješćuje nas da ju prihvatimo. Kad ju prihvatimo naš život postaje pročišćen jer čemo svaku istinu i laž vrlo brzo prepoznati i maknuti. Izgovarajmo istinu jasno i glasno!!!

Biti slobodan u bilo kojem smislu, znači živjeti punim plućima. Grabiti život neizmjernom strašću i uživati u njemu. Moći što želiš i željeti što voliš bez ograničenja i zadrške. Sloboda je nesputanost i neograničenost normama, dogmama, moralom, pravilima i predrasudama. Čovjek nije slobodan dok igra po tuđim pravilima. Slobodan je kada živi po vlastitim nahođenjima i svojoj intuiciji. To je onaj prekrasan osjećaj kada imaš mir u srcu i spokoj u duši. Svaki se čovjek rodi slobodan!! To je prvi božji dar koji dijete

dobije po rođenju. SLOBODNO JE!! Slobodno da krene u život, slobodno da izabere život kakav želi, slobodno da bude ono što je.

Ljudi gotovo cijeli život prožive u potrazi za srećom. Traže, čekaju,isčekuju, mole, a da nisu ni svjesni sto je sreća. Ona nije stvar, nije emocija, nije energija, ona je enigma za one koji je neznaju prepoznati. Sreća je osjećaj ispunjenosti, ljubavi, radosti i pripadnosti. Ona je u malim stvarima i svuda oko nas. Jesmo li je prepoznali i prigrlili ili isčekujemo da nam padne s neba?! To ovisi o nama. Onaj koji ju je prepoznao može cijeli život proživjeti sa njom u miru i zajedništvu. Onaj koji nije, proživjet će život u isčekivanju onog što je bilo pored njega, a nije to znao prepoznati!!!

Ona je svuda oko nas, kao eterična maglica obavija nas od glave do pete. No jeli naš osjet dovoljno senzibilan da ju prepoznamo?! Ljubav je novo jutro u kojem smo se probudili odmorni i sretni. Miris prve jutarnje kave koju ispijamo. Veseli lavež našeg psa koji nas dočekuje. Ljubav je osmjeh na licima ljudi koje susrećemo na ulici. Lijepa riječ ili pohvala, nježan zagrljaj drage osobe. Ljubav je čak i neka riječ koja nas povrijedi ali izrečena zapravo iz ljubavi. Dopustimo si spontano prepoznati ljubav u svemu što nas okružuje. U svakom danu i svakom dobu našeg života. Ljubav nije samo moja ili tvoja. Ona je univerzalna, bezvremenska i bezuvjetna. Ona samo čeka da ju prepoznaš, prigrliš i ti postaneš ljubav. Ljubav između dvije srodne duše je najljepši dragulj u toj prekrasnoj kruni. Ona te potiče da daješ najbolje od sebe, da budeš pažljiv i nježan. Topi ti srce i opija um. Kada ljubiš ne postoji nijedna prepreka, srčan si , odvažan, emotivan, strastven i radostan u duši. SPOKOJAN NA JAVI. Ljubav je sreća i bol , radost i tuga. Ljubav – to smo mi čistih duša i praznog uma. Mi koji znamo tu božansku čaroliju pustiti u naš život i podijeliti sa svijetom !!!!

PRIJATELJSTVO

Prijatelj je onaj koji bdije nad tobom i za kišnih i za sunčanih dana! Onaj koji samo leži, taj je prijatelj samo sebi samome. Kao što sama riječ kaže PRIJA-TELJ , to je onaj ili ona koji nam prija, odgovara, ugodan nam je po energiji i po duši. Volimo provoditi vrijeme s njim, pričati smijati se, opustiti, šaliti. To je onajs kojim možemo podijeliti sve naše tajne, svoje strahove, svoju tugu i najveću sreću. On će nas znati saslušati, utješiti raspoložiti i nasmijati. Pravi prijatelj je osoba s kojom nam je beskrajno zabavno i lijepo. Onaj kojemu možemo reči sve i koji nama može reči sve i nitko se neće ljutiti. On je ustvari naš zemaljski anđeo čuvar uvijek negdje pored nas širi krila da nas zaštiti ili nam daje vjetar u leđa da uzletimo. Pravo prijateljstvo mnogo puta traži žrtvovanje, ali nikad ne traži ništa zauzvrat. Nekada čovjek zaista treba biti zahvalan svim onim ljudima koji su ga prigrlili i prihvatili za prijatelja. To je velika čast i velika odgovornost. “NEMOJ HODATI ISPRED MENE MOŽDA TE NEĆU MOĆI PRATITI. NEMOJ HODATI IZA MENE MOŽDA ME NEĆEŠ MOĆI SLJEDITI. SAMO HODAJ PORED MENE I BUDI MI PRIJATELJ!” Prijateljstvo je nešto predivno. Ono ispunjava, daje nam neku radost u srcu i čistoću u duši i zato”Prijatelji i prijateljice moje hvala vam na toj ljubavi koju mi dajete!!!”

Život je lijep ako si ga takvim učiniš.To je utopija, reći će većina od vas. Život je težak pun zamki i krivina. Problemi i neimaština, bolest, malo radosti i puno žalosti. Oni koji tako misle i govore sigurno i žive takavim životom. Veliki prohtjevi, ljubomora, ogovaranje, pohlepa, sebičnost i prepotentnost, sve te osobine nisu baš dobar temelj za lijep život. Lijep i ispunjen život čovijek treba znati uzeti! Prvo mora voljeti sam sebe neizmjerno. Ta ljubav mora biti iskrena i bezuvjetna. Tek tada možeš uzeti život u svoje ruke i slagati mozaik sreće. Za sve što u živozu želiš ili trebaš moraš imati čvrstu namjeru. Ne moliti, ne željeti i ne maštati već namjeravati. Pusti svoju namjeru u svemir i očekivati!!! Ne razmišljati kako to nije moguće , kako baš ti sigurno nećeš to ostvariti. Vjeruj sebi i u svoju namjeru. Čuda su moguća i ispunjavaju se u dobroj namjeri svakog dana i svugdje. SAMO VJERUJ !!!!!! Naravno za sve što ti se događa u životu, bilo dobro ili loše, budi zahvalan, jer i loše se stvari događaju sa svrhom. Da nešto naučimo, izvučemo neku pouku i da iz loših stvari izađemo još boli i snažniji. Nije sve crno kako se čini. Osvjestimo problem i već smo na pola puta do riješenja. Prespavajmo jer sutra je novi dan i mi smo pametniji. Osluhnimo svoju intuiciju ona će nam dati najbolji putokaz za riješenje problema. Nemojmo kukati i plakati , jadikovati, žaliti sami sebe, jer takav će biti i naš život. Velika je razlika prepustiti se rijeci zvanoj život koja nas vodi svojim tokom i onog rukavca koji skreće s glavnog toka i nudi nešto nepoznato. Ako smo hrabri nečemo se prepustiti rijeci. Izabrat ćemo rukavac i učiniti ga lijepim mjestom života. To je naš izbor. Kako bi čovjekov život bio ispunjen treba imati prijatelje jer prijatelji su neprocjenivo blago života.

Jeste li ikad razmišljali kako riječ duša zvuči tako meko, tako zatajno, tako eterično?! Kao onaj balončić od sapunice koji leti zrakom onako proziran, a opet u sjaju duginih boja.Tako krhak i tako fascinantan, čaroban. Naša duša, to smo istinski mi!! Koliko je ljudi spremno potvrditi ovu tvrdnju? Malo. Zašto? Zbog toga što u ovom globaliziranom svijetu rijetki ljudi prepoznaju tu čudesnu iskru koja pulsira u nama prekrasnim bojama, čuvstvima, emocijama i čudesnim instiktima. Ona nam daje signale dobrog i lošeg, ona je ono najsvetije i najsvjetlije u nama. Ona je čisti božanski dodir! Tako je jednostavna i tako jedinstvena,tako ugodna.Ona nas razlikuje od drugih živih bića ona je naš pečat!!! No tu dragocjenost i taj božanski dodir ljudi ne doživljavaju na način koji bi od njih stvorio baš ono što bi trebali biti . Sretni i ispunjeni ljudi. Taj mali komadić svemira koji pulsira u nama i sjaji u čarobnim bojama samo želi da ga prepoznamo. Da obratimo pozornost i upoznamo onaj iskonski dio sebe koji će nas upozoriti na opasnost i pružiti nam beskrajnu radost samo ako mu dopustimo. Ali to je život!!! Jeste li ikad razmišljali kako riječ duša zvuči tako meko, tako zatajno, tako eterično?! Kao onaj balončić od sapunice koji leti zrakom onako proziran, a opet u sjaju duginih boja.Tako krhak i tako fascinantan, čaroban. Naša duša, to smo istinski mi!! Koliko je ljudi spremno potvrditi ovu tvrdnju? Malo. Zašto? Zbog toga što u ovom globaliziranom svijetu rijetki ljudi prepoznaju tu čudesnu iskru koja pulsira u nama prekrasnim bojama, čuvstvima, emocijama i čudesnim instiktima. Ona nam daje signale dobrog i lošeg, ona je ono najsvetije i najsvjetlije u nama. Ona je čisti božanski dodir! Tako je jednostavna i tako jedinstvena,tako ugodna.Ona nas razlikuje od drugih živih bića ona je naš pečat!!! No tu dragocjenost i taj božanski dodir ljudi ne doživljavaju na način koji bi od njih stvorio baš ono što bi trebali biti . Sretni i ispunjeni ljudi. Taj mali komadić svemira koji pulsira u nama i sjaji u čarobnim bojama samo želi da ga prepoznamo. Da obratimo pozornost i upoznamo onaj iskonski dio sebe koji će nas upozoriti na opasnost i pružiti nam beskrajnu radost samo ako mu dopustimo. Ali to je život!!! Jeste li ikad razmišljali kako riječ duša zvuči tako meko, tako zatajno, tako eterično?! Kao onaj balončić od sapunice koji leti zrakom onako proziran, a opet u sjaju duginih boja.Tako krhak i tako fascinantan, čaroban. Naša duša, to smo istinski mi!! Koliko je ljudi spremno potvrditi ovu tvrdnju? Malo. Zašto? Zbog toga što u ovom globaliziranom svijetu rijetki ljudi prepoznaju tu čudesnu iskru koja pulsira u nama prekrasnim bojama, čuvstvima, emocijama i čudesnim instiktima. Ona nam daje signale dobrog i lošeg, ona je ono najsvetije i najsvjetlije u nama. Ona je čisti božanski dodir! Tako je jednostavna i tako jedinstvena,tako ugodna.Ona nas razlikuje od drugih živih bića ona je naš pečat!!! No tu dragocjenost i taj božanski dodir ljudi ne doživljavaju na način koji bi od njih stvorio baš ono što bi trebali biti . Sretni i ispunjeni ljudi. Taj mali komadić svemira koji pulsira u nama i sjaji u čarobnim bojama samo želi da ga prepoznamo. Da obratimo pozornost i upoznamo onaj iskonski dio sebe koji će nas upozoriti na opasnost i pružiti nam beskrajnu radost samo ako mu dopustimo. Ali to je život!!! Jeste li ikad razmišljali kako riječ duša zvuči tako meko, tako zatajno, tako eterično?! Kao onaj balončić od sapunice koji leti zrakom onako proziran, a opet u sjaju duginih boja.Tako krhak i tako fascinantan, čaroban. Naša duša, to smo istinski mi!! Koliko je ljudi spremno potvrditi ovu tvrdnju? Malo. Zašto? Zbog toga što u ovom globaliziranom svijetu rijetki ljudi prepoznaju tu čudesnu iskru koja pulsira u nama prekrasnim bojama, čuvstvima, emocijama i čudesnim instiktima. Ona nam daje signale dobrog i lošeg, ona je ono najsvetije i najsvjetlije u nama. Ona je čisti božanski dodir! Tako je jednostavna i tako jedinstvena,tako ugodna.Ona nas razlikuje od drugih živih bića ona je naš pečat!!! No tu dragocjenost i taj božanski dodir ljudi ne doživljavaju na način koji bi od njih stvorio baš ono što bi trebali biti . Sretni i ispunjeni ljudi. Taj mali komadić svemira koji pulsira u nama i sjaji u čarobnim bojama samo želi da ga prepoznamo. Da obratimo pozornost i upoznamo onaj iskonski dio sebe koji će nas upozoriti na opasnost i pružiti nam beskrajnu radost samo ako mu dopustimo. Ali to je život!!!