I dok mi toplo rujansko sunce miluje tjelo,blagi povjetarac poigrava se mojim mokrim pramenjem kose sjedim zatvorenih očiju i udišem more.U daljini čujem žamor ljudi koji igraju s morem.More u raskošnim sjaju bezbrojnih dijamantnih iskrica nježno pjeva pjesmu zaljubljenoj obali. Ritam je usporen a melodija je ugodna samo šum dodaje onu božansku frekvenciju koja gali dušu.More i ja smo jedno dok me nježno prima u svoj zagrljaj i grli,svojim bestežinskim rukama.Osjećam se kao u majčinoj utrobi zaštićeno i spokojno.More me nadahnjuje,hrani mi dušu i iscjeljenju tjelo.Volimo se tajno i javnoi na fotografijama i u mislima.More je čežnja i more je java.More je moje more,ljepota beskonačnog i dubina duhovnog.More je ljubav.

Komentiraj