JJAngel's blog

Praznina u meni vrišti, traži sadržaj, ispunjenje,, akciju. Tijelo je umorno a duša je prazna. Sasvim dobar osjećaj kako se kaže slatki umor. Ne želim remetiti taj osjećaj ali praznina i dalje vrišti u nemogućnosti ispunjenosti. Misli lutaju nošene lakoćom mentalne praznine i raspršuju se u nepovezane pojmove, slike, slova, linije. Sve izgleda kao onaj ispis moždane aktivnosti kad vas priključe na aparate koji snimaju glavu ovu ludu glavu. Umjetničko ime moje glave je neukroćena sveznalica, barem bi to htjela biti. Mislim. Ponekad me izluđuje jer ne mogu suvislo slijediti količinu informacija koju obrađuje a kamo li povezati sve te ideje, zamisli, maštarije ili zaključke izvedene iz nekih pročitanih informacija. Praznina i dalje vrišti a ja ju ne želim nahraniti lošom hranom, problemima lošim i apokaliptičnim vijestima. Ne želim joj dati ono nešto što mir odvlači već ono nešto što joj puno znači i što ju neodoljvo privlači. Praznina vrišti! Pa neka vrišti do trenutka kada pronađem ono nešto što srećom zrači da ju ispunim mirom i spokojem.