S prvim udahom u trenutku rođenja uhvaćeni smo u mrežu života. Nevini,neiskusni zaljepljenih očiju.Radimo grimase i mašemo rukama kao da želimo odagnati tu budućnost koja nas čeka. Ranjivi smo i ovisni i ne poznajemo svijet,ljude koji nas nose, ljuljaju i unose nam se u lice onako ogromni i groteskni.Ljube nam obraze , štipkaju nas i tepaju nam. Ne dozvoljavaju nam da se izrazimo kroz plač jer drugačije neznamo. Stalno bdiju nad nama tetoše nas, presvlače i hrane do te mjere da nam hrana izlazi na nos. Uče nas onim stvarima za koje misle da trebamo znati. Usmjeravaju nas i zahtjevaju od nas da se dokazujemo u onim stvarima i obavezama u kojima oni nisu uspjeli. Traže perfekcionizam i savršenstvo. Gurnuli su nas u svoj svijet i uče svojim pravilima. Čemu? Pa mi nikad nećemo biti oni! Mi smo mi! Nedorečeni , iskonski , nevino znatiželjni .Život je naš izazov .Mi ćemo ga polako savladati baš kao i svi. Pustite nas da ovaj izazov bude temelj naše životne staze i da po njoj koračamo slobodno ,gordo i zadovoljno.


Komentiraj