JJAngel's blog

U vrevi života  najviše se radujem jutrima jer me od kad znam za sebe prvo pozdravi moje lice. Moje lice tako prijateljsko tako zagonetno, tako tajanstveno. Meni uvijek isto. Moje lice spomenar godina! Volim svoje oči iskričave , sjajne i još  uvijek  pune života. Uokvirene pokojnom borom one su prozor moje duše. Volim svoj osmjeh i svoje jamice na obrazima. Volim i svoje usne. Moje usne puno bi tajni mogle otkriti i puno životnih priča ispričati! Njihova je ljepota u tisućama poljubaca koje su podijelile i u poljupcima koje su dobile !Moje lice je lice s karakterom. Blista kad u duši  imam duševni mir i radost. Lijepo je i kada tuga zarobiti srce, ono nikada ne glumi pokazuje  odraz svih  mojih duševnih stanja. Ponekad je prekrasno i zaljubim se u njega, a često je i svakodnevno podbuhlo i natečeno. To su dani kada moje lice i ja vidamo rane .Ja i moje lice se volimo, cijenimo i poštujemo. Zato  zračimo  pravom i istinskom ljepotom, onom koju će prepoznati samo istančano  oko.